Sanja Vulić se vratila iz Amerike s najvećom dilemom do sada: Ako je Dodik bog, ko je onda Tramp?
U ranim jutarnjim satima političkog kosmosa Republike Srpske, dok je magla nad Savom još pokušavala da shvati gdje je granica između metafore i saopštenja za javnost, Sanja Vulić se vratila iz Amerike sa najtežim državničkim pitanjem do sada: ko je zapravo bog?
Jer, kako je već ranije utvrdila — Dodik to jeste.
Ali sad je vidjela i Trampa uživo. I čovjek je imao isti efekat: ljudi se okupljaju, telefoni snimaju, a realnost počinje da popušta kao budžet pred rebalansom.
Problem je nastao u avionu.
Sjedila je nekoliko redova iza Dodika. Sudbina joj je namijenila mjesto 17C — simbolično, između ekonomije i iluzije — i čitav let je trajao njen unutrašnji teološki rat.
Ako je Dodik bog — šta je onda Tramp?
Ako je Tramp bog — šta je onda Dodik?
A ako su obojica bogovi — ko je nadležan za Balkan?
Pokušala je da napiše poruku na telefon:
„Predsjedniče, moramo definisati panteon.“
Ali obrisala je.
Nije smjela da mu priđe.
Ne zbog protokola.
Nego zato što je stjuardesa jasno rekla: u avionu nema padobrana.
A postojala je realna opasnost da pitanje izazove kosmički sukob autoriteta, turbulenciju političke gravitacije i prinudno slijetanje u neutralnu teritoriju — najvjerovatnije Austriju, gdje bi sve moralo da se objasni formularima za ostanak najviše devedeset dana u EU.
Tokom leta tri puta je krenula niz prolaz.
Prvi put — vratila se jer je shvatila da ne zna kako se obraća dvojici bogova u istoj rečenici.
Drugi put — jer je Dodik spavao, a teološka rasprava sa uspavanim božanstvom smatra se jeresom.
Treći put — jer je avion ušao u turbulenciju, a ona to shvatila kao glas naroda da se ne petlja u metafiziku bez sigurnosne opreme.
U jednom trenutku otvorila je Instagram i vidjela Melaniju. Tu je nastao novi problem.
Estetski joj je sve djelovalo kao biblijska produkcija velikog budžeta — samo što joj je uloga Marije Magdalene nekako više “ležala” Željki Cvijanović. Melanija je, zaključila je, previše internacionalna za lokalni kanon, dok Željka ima potrebnu institucionalnu gravitaciju i iskustvo u pojavljivanju pored čuda. Pored nje nestade Karan a pojavi se Ana Trisic Babic, dovoljno...
Zato je brzo zatvorila telefon — jer teološki sistem još nije bio stabilan.
Po slijetanju dala je kratku izjavu:
„Ja i dalje stojim iza svega što sam rekla. Samo sada imamo širu sliku. U pitanju je međunarodna nadležnost.“
Zatim je dodala da će se formirati radna grupa koja će utvrditi hijerarhiju, dok se ne usaglase činjenice sa stvarnošću.
Do tada — Republika Srpska ostaje monoteistička radnim danima, a vikendom prelazi na koalicioni model.
A od ponedeljka ponovo u jeres, tender je raspisan.
Dositej Perić
