Građani masovno toče gorivo. Očekuje se cijena dizela i do 3,50 evra.
Građani masovno toče gorivo. Ne zato što idu negdje – nego da imaju šta gledati dok stoje parkirani.
Kažu, dizel ide na 3,50 evra.
Narod u redu kao da dijele besplatne stanove, a ne tečnost koja će koštati kao parfem iz Dubaija. Vozači više ne pitaju: “Koliko je litar?”, nego: “Imate li ga na rate?”
Na pumpama nova usluga:
— “Sipaj za 20.”
— “U kesu ili u rezervoar?”
Vlasnici pumpi ozbiljni, dostojanstveni, kao da prodaju zlato. I realno, ista je cijena. Još malo pa će dizel ići u vitrine, sa obezbjeđenjem i alarmom. Djeca će ga gledati kroz staklo:
“Tata, je li to ono što si ti nekad sipao bez kredita?”
Država poručuje: “Nema razloga za paniku.”
Naravno da nema. Ko ima auto, nema para. Ko ima para, nema živaca. Ko ima živaca, nema gdje da ide jer nema goriva.
Najtužnije je što više niko ne toči do vrha. Svi toče “da ne crkne”. To je postao novi standard života:
Ne živiš – nego “da ne crkneš”.
Kad dizel dođe 3,50 evra, auto neće biti prevozno sredstvo.
Biće statusni simbol.
Kao jahta.
Samo bez mora.
I na kraju će vlast reći da je ovo dobra vijest.
Jer kad gorivo poskupi, manje se vozimo.
Manje se vozimo – manje trošimo.
Manje trošimo – manje se žalimo.
Manje se žalimo – sve je stabilno.
Stabilno kao rezervoar na rezervi.
