Kada postanem Predsjednik urediću obale svih rijeka. Pravim šetalište do Laktaša.
Kad postanem Predsjednik, rijeke će konačno dobiti ono što zaslužuju – disciplinu. Nema više da teku kako hoće, vijugaju k’o pijani kum sa svadbe. Prvo ravnanje, pa asfalt, pa rasvjeta da i riba vidi gdje ide.
Pravim šetalište od Banjaluke do Laktaša – ali ne obično, nego da možeš šetati, trčati, voziti bicikl, roštiljati i usput glasati za mene na svakih 500 metara. Biće klupe s grijanjem, fontane koje sipaju kiselu i mirnu vodu, i jedan kiosk gdje prodaju sjemenke i politička obećanja na komad.
Vrbe? Nema više plakanja uz rijeku. Posijeci sve – dosta je bilo tuge i romantike. Topole? Previsoke, gledaju preko ograde – sumnjive. Bagrem? Bodljikav, kao opozicija – ide prvi.
Umjesto toga sadimo palme. Ako može Dubai u pijesku, može i Vrbas u hladovini kokosa. A ako ne uspije – reći ćemo da je pilot-projekat i otvoriti još jedan tender.
Građani oduševljeni: kažu nikad nisu imali ovako uređene obale… jer nikad nisu ni imali obale bez drveća. Sad se sve vidi – i voda, i kamen, i budžet kako polako otiče nizvodno.
A ja poručujem: “Ne gradim ja šetalište – ja gradim istoriju. I to ravnu, bez krivina… k’o moj CV.”
