Kiseljenje kupusa, najoriginalniji recept
U selu Stričići, gdje vjetar šiba po brdima, odlučila je domaćica Mara da ove zime kupus ne kiselimo ko ljudi — nego kako spada: po krajiški.
Birala je glavice tvrde ko kamen, solila ih taman koliko treba, slagala u kacu ko vojnike, i naravno, kamen zaboravila. Umjesto njega, sjela je sama na kacu i rekla:
> “Jebeš kamen, kad domaćica zna kako se sjedi, kupus će sam da se ukiseli!”
Prvih deset dana pretakala je tečnost i dolijevala kako zna pazila da nema ni jednog mjehurića što se pravi samo u sitnim satima.
Za tri sedmice, kupus je bio žut, kiseo, mirisan na zimu, a komšije su se pitali da li je to još kupus ili čudo sa Manjače?
Mara je, naravno, pila rakiju dok je sve nadgledala, i kad je komšija pitao:
> “Maro, jel’ kupus spreman?”
Odgovorila je smijući se:
“Spreman je ko da je rat prošao!”
I onda, na kraju, u momentu najveće euforije, deda Jovo skoči na kacu pored Mare, vikne: “Ako ovaj kupus preživi nas, preživjet će i svijet!”
Kupus se tresao, kiselina je prskala, rakija se prolila — a komšije su plakale od smijeha i straha u isto vrijeme.
Pa ti probaj.
Podijeli ovaj recept sa drugarima.
