Miloš Pavlović Ćaci: “Glasao sam sa drugarima u Doboju, Zvorniku i Laktašima. To je jedno novo iskustvo za mene.”
Miloš Pavlović Ćaci: “Glasao sam sa drugarima u Doboju, Zvorniku i Laktašima. To je jedno novo iskustvo za mene.”
Dok Ćacilend broji posljednje sate prije gašenja, njegov prvi stanovnik šeta po biračkim mjestima kao da je na ekskurziji, a ne na aparatima. Kaže – novo iskustvo. Ljudi ga gledaju i misle: bravo, kralju, tri opštine za jedan dan, a šator nam kaplje na glavu već šesti mjesec.
U Doboju slika listić, u Zvorniku pita gdje se dobija užina, u Laktašima traži pečat za lojalnost. Kaže, to mu sve treba za privatnu arhivu.
A u Ćacilendu – revolt. “Dok nama prokišnjavaju šatori, on jede pitu u Bakincima”, kaže jedan od starosjedilaca koji pod bacanjem kible skuplja kišu u lonac.
Sramota, kažu Ćaciji. Nije prvi stanovnik tu da šeta, nego da brani naselje od zaborava, poplave i vlastitog nestanka.
A on? On se slika na biralištima i priča da je to ‘novo iskustvo’.
Ako ovako nastavi, jedino iskustvo koje će imati je – kako izgleda kad se Ćacilend ugasi, a ti ostaneš bez adrese.
