Otkrivamo pravi razlog udara Save Minića na željeznice.
Premijer protiv mašine: Velika osveta Save Minića
Banja Luka je utonula u tišinu, ali ne onu svečanu, već onu jezivu tišinu u kojoj se više ne čuje klopotanje točkova po šinama. Dok građani zbunjeno gledaju u prazne perone, iz kabineta Premijera Save Minića dopire pobjedonosni smijeh i zvuk kvašenja pečata kojim se ukida i posljednja linija.
Javnost spekuliše o ekonomskoj neodrživosti i nedostatku subvencija, ali prava istina krije se u prašnjavim sjećanjima premijera na rodnu grudu.
Incident koji je promijenio istoriju saobraćaja
Sve je počelo prije mnogo godina na jednom neobezbijeđenom pružnom prelazu. Mladi Savo, tada još neiskusan u jahanju fotelja, ali vrlo iskusan u jahanju bicikla marke „Ponika“, žurio je na zbor. Na gepeku je ponosno sjedila njegova kuma, (ne ova iz prve familije) okićena novom maramom i osmjehom.
Sudbina je htjela da se baš u tom trenutku, ničim izazvan (osim redovnim redom vožnje), pojavi teretni voz. U pokušaju da demonstrira brzinu i spretnost, Savo je junački nagazio pedale. Rezultat?
• Bicikl: Totalna šteta.
• Kuma: Katapultirana u obližnji kukuruz (fizički nepovrijeđena, ali emotivno distancirana od kumstva).
• Savo: Trajno istraumiran zvukom sirene lokomotive.
"Šine su neprijatelj naroda"
Danas, sa pozicije moći, Savo konačno može da završi započeti rat. Njegova logika je neumoljiva: ako nema vozova, nema ni pružnih prelaza. Ako nema pružnih prelaza, kumina čast je osvećena.
"Šta će nama vozovi?" navodno je izjavio premijer u uskom krugu saradnika dok je makazama sjekao mapu Željeznica RS. "Voz je samo metalna zmija koja vreba poštene ljude na biciklima. U mom mandatu, jedini saobraćajni rizik koji će građani imati je onaj kad se sretnu dva traktora na seoskom putu. To je prirodno, to je naše!"
Akcioni plan istrebljenja
Strategija je sprovedena hirurški precizno:
• Psihološki rat: Uvođenje kašnjenja od 400 minuta kako bi narod zamrzio samu pomisao na vagon.
• Logistička diverzija: Ukidanje putničkih linija pod izgovorom da "narod voli da pješači jer je to zdravo".
• Konačno rješenje: Pretvaranje željezničkih stanica u magacine za stočnu hranu ali posto nemamo robne rezerve u parkinge za bicikle.
Dok se posljednji mašinovođa odjavljuje, a šine polako rđaju, Savo Minić mirno spava. Kuma je možda davno oprostila, ali Premijer ne zaboravlja. Pravda je spora, ali dostižna pogotovo kad je vozi "Željeznica Republike Srpske".
Tekst je satircnog karaktera.
Dositej Peric
