Ski centar Manjača – svjetsko čudo u 110 metara napokon otvoren.
Ski centar Manjača – svjetsko čudo u 110 metara
Ski centar Manjača otvoren. Kapaciteti popunjeni.
Ski centar Manjača, sa svojom stazom dugom čak 110 metara, oduševio je sve građane, ali i dobar dio planete. Ljudi hrle iz svih krajeva svijeta. Napušteni su Alpi, Dolomiti, Kopaonik i Aspen – sve je to zatvoreno dok se ne vidi šta Manjača nudi na tih sudbonosnih 110 metara.
Hoteli na Manjači prebukirani. Nema sobe, nema kreveta, nema jastuka. Mještani izdaju sve što ima krov. I štale. I poluštale. I one bez vrata.
„Sve može“, ističe Doja iz Pavića. „Smjestila sam u sijeno neke fine momke sa Grenlanda, kulturni, ne smetaju krmačama.“ Turisti oduševljeni – kažu da je to autentičan „eco-spa“ smještaj.
Kajmak je rasprodan prvog dana. Sir također. Pa se snašlo.
„Sad mali Đole Mesar donosi sir iz Zoki Komerca“, priča Doja. „Mi to zamotamo u papir, vičemo ‘domaće je domaće’ i ide po 70 evra. Šta zna Švabo. Bitno je da je sir topao i da ima priču.“
Na stazi vlada red, ali manjački. Ski-pas 50 evra, poludnevni 30, a 10 evra ako samo stojiš sa strane i slikaš. Spuštanje traje kraće nego vezivanje pancerica, ali emocija je jaka. Staza ima tri težinske kategorije:
– plava do pola,
– crvena do kraja,
– crna kad se ne snađeš pa završiš u parkiranom golfu dvojci – što se vodi kao off-piste.
Instruktori su ljudi koji su jednom gledali skijanje na televiziji. Kažu: „Bitno je znati pasti pravilno.“ Opreme nema dovoljno, pa je hit sezone skijanje u čizmama. Jedan Italijan se bunio, ali mu je objašnjeno da je to „autentično manjačko iskustvo“.
Spasioci stalno na terenu. Imaju jedne sanke, dva užeta i iskustvo iz vojske. Povreda skoro i nema – staza je toliko kratka da tijelo ne stigne da se povrijedi, samo ego.
Najavljen je i Svjetski kup Manjača 110. Prva nagrada gajba piva i domaći sir (porijeklo nepoznato, ali emocija jaka). Druga nagrada isti sir, ali bez papira. Treća nagrada – slika sa stazom, da imaš dokaz da si bio.
Kad padne noć, svi se okupe u apres-ski baru – garaži od traktora. Pije se rakija kao „energetski napitak“, jede slanina kao „proteinski bar“, a čaj od nane ide kao „detoks“. Stranci klimaju glavom, ništa ne razumiju, ali osjećaju da je skupo – što znači da je dobro.
Na kraju dana, kad se snijeg razgrne i turisti odu, Manjača ostaje ista. Samo se priča širi i raste:
„Nije to staza od 110 metara. To je 110 metara ponosa, marketinga i domaćeg sira – pa kakav god bio.“
