Vučiću prekipelo. Zbog slabog odziva u Areni odlučio da smanji penzije za 20 %.
Kad je Aleksandar Vučić ušao u Arenu i vidio prazne stolice, prvo je pomislio da je greška u prenosu – možda kamera zumira pogrešan ugao. Onda je shvatio: nema ljudi. Ima sendviča. Puno sendviča. Više sendviča nego penzionera.
“Gdje su moji ljudi?” – upitao je tišinu, dok je eho vratio odgovor: “Na pijaci… gledaju cijene.”
Portparol pokušava da spasi stvar: “Predsjedniče, došli su… ali su nevidljivi. To je nova patriotska disciplina – dolazak bez dolaska.”
Vučić klima glavom, ali vidi – majoneza se suši, parizer se uvija od tuge. Kriza.
“Znači ovako,” prekida on dramatično, “napravimo tri miliona sendviča, a pojavi se jedva 20 hiljada ljudi. Gdje je nestala ta razlika? U penzijama! Previše jedete kod kuće!”
Odmah vanredna sjednica: Ministar finansija izvlači digitron, ali Vučić ga zaustavlja: “Ne treba račun. Osjeti se u stomaku naroda. Reži 20%! Ko ne dođe na miting – ide na dijetu!”
U međuvremenu, penzioneri u šoku. Jedan djed kaže: “Ja sam došao… ali sam otišao kad sam vidio red za sendvič duži nego red za lijekove.”
Drugi dodaje: “Da sam znao da je prisustvo uslov za penziju, došao bih i na probu mitinga.”
Vučić ne popušta: “Od danas – nova mjera! Penzija se isplaćuje po skeniranju sendviča. Ko uzme dva – dobije bonus. Ko ne uzme nijedan – opozicija!”
Arenom kruži nova parola: “Jedan sendvič – jedna Srbija!”
Ali problem ostaje – sendviči i dalje zjape nepojedeni. Analitičari zaključuju: “Ovo nije bojkot. Ovo je zasićenje parizerom.”
Na kraju, Vučić ozbiljno poručuje: “Nećete vi mene gladnog ostaviti. Ako treba – ja ću sam pojesti sve ove sendviče i podići sebi penziju!”
I tako je kriza riješena.
Penzioneri ostali bez 20%, a sendviči dobili predsjednika.
